Danas sam opet bio na Hitru, kako sam i obećao. Ovaj put sam ispunio PDF na računalu (hvala Inkscape!) te isprintao tri prijevoda sa Google Translatea. Potpisao i, naravno, bio prvi u redu. Svi su već odustali od otvaranja trgovačkog društva. I, kako već pogađate, sve je prošlo bez problema.

Naravno da nije. Gospođa na šalteru je imala prigovor na moje prijevode. Rekla je da sud neće prihvatiti Google kao prevoditelja, već to mora biti kopija lista iz rječnika stranih riječi. Nisam pitao kojeg, iako vjerojatno imaju već poredane rječnike koje prihvaćaju, već sam joj rekao da je njena kolegica u Šibeniku sama isprintala s Googla i poslala to na sud i da nije bilo nikakvih problema.

Ona: “Na manjim sudovima će vam svašta proći…”

Ja: “Ali to je poslano na sud u Zagrebu gospođo.”

Ona: “Pa vidite da je odbijeno.”

Ja: “Odbijeno je jer je bilo preslično imenu postojeće tvrtke. Dajte molim Vas to pošaljite jer već 4 mjeseca pokušavam otvoriti tvrtku o ovoj državi.”

Ona: “Dobro. Vidim, ovo ste uplatili preko Interneta. U redu, poslati ću.”

I sad… Kao da sam u nekom crtiću. U Šibeniku ne smatraju uplate putem Interneta valjanima, ali Google Translate je sasvim OK. U Zagrebu su uplate putem Interneta sasvim OK, ali Google Translate nije. A svi ti ljudi imaju potpuno bespotreban posao, samo prebacuju papire s jedne hrpe na drugu. Za to ne treba čovjek jer ne treba inteligencija. Za 6 sati se može napisati algoritam koji će provjeravati imena i davati interesentima odgovore u roku milisekundi. Država bi uštedila stotine tisuća kuna mjesečno. Evo, badava bi im to napravio, samo da ostave ljude kako bi na miru stvarali.

I sad, držim fige da novo ime prođe 🙂